NHL: Doigravanje 2008/09

Doigravanje u NHL-u se zahuktava. Konferencijska četvrtfinala su obilježena lakim pobjedama Bostona, Vancouvera i Detroita, ispadanjem najbolje momčadi Zapada i završena fantastičnim mečevima u Washingtonu i New Jerseyu. Ali krenimo od početka…....
 

ISTOČNA KONFERENCIJA

Boston 4-0 Montreal

Boston Bruins, kao vodeća momčad Istoka se lako obračunala sa družinom iz Montreala i sa 4-0 okončala dvoboj. Montreal Canadiensi, koji ove godine slave 100-godišnjicu postojanja, su u doigravanje ušli zbog boljeg skora u mečevima sa Floridom i tako dobili šansu da iznenade Boston koji ih je u tijeku sezone pobijedio 5 puta. Međutim, ista se priča ponovila i u doigravanju, Bruinsi su nanizali 4 sigurne pobjede i bez problema prošli dalje


Washington 4-3 NY Rangers

Rangersi su dobili prva dva meča u Washingtonu, imali 2-0 i sve je slutilo na prošlogodišnji scenarij kada su u prvoj seriji doigravanja izbacili New Jersey. Međutim, tek treći meč je pokazao da kad obrana Rangersa nije na visini tada nastaju problemi. Za Washington se raspucao Alexander Semin i razbranio vratar Varlamov i Capitalsi su smanjili na 1-2. Varlamovu je ovo prva sezona u NHL-u, čak štoviše samo je 6 mečeva započeo ove sezone ali je dobio šansu nakon prvog meča doigravanja i lošeg nastupa prvog vratara Josea Theodorea. I iskoristio ju je. Rangersi su sljedeći meč ipak dobili jakom obranom (2-1) i poveli sa 3-1 u seriji. Ali 5. meč je otkrio sve slabosti NYR; vratar Lundqvist ,koji je inače jedna od najjačih karika ove ekipe, je zamijenjen nakon 2/3 i 4 primljena gola, Sean Avery je premješten na klupu zbog previše napravljenih penala, Powerplay užasan (0/18 u 4 meča) a trener Tortorella je bacio plastičnu bocu na gledatelja i zaradio kaznu jedne utakmice. To je bio prelomni trenutak serije, Washington je u sljedećoj pomeo NYR sa 5-3 (vodili su čak i 5-1) a priču je zaključio Sergei Fedorov sjajnim pogotkom 5 minuta prije kraja zadnjeg meča u kojem je Washington slavio sa 2-1. To je bio tek 21. put u povijesti ovog natjecanja da se neka momčad vratila nakon 1-3 u seriji.


New Jersey 3-4 Carolina

Carolina Hurricanesi su regularnu sezonu započeli poprilično loše i sve je slutilo na još jednu godinu bez playoffa, treću zaredom. Međutim, od sredine siječnja do kraja regularne sezone su od 36 mečeva dobili 24 i tako zacementirali sebi mjesto u doigravanju gdje ih je čekao NJ, prvak Atlantic divizije i treća momčad Istoka. New Jersey je vodio triput u seriji, Hurricanesi su se svaki put vraćali. Ipak, čekao ih je još izazov sedmog meča u NJ. Tada je domaćin vodio 3-2 do 80 sekundi prije kraja kada je Jussi Jokinen izjednačio na 3-3 a nevjerovatnu pobjedu odnio Eric Staal 32 sekunde prije sirene. Osim ovog dvoboja, mora se izdvojiti pobjeda Caroline u četvrtom meču serije kada je Jussi Jokinen pogodio za konačnih 4-3, 0.2 sekunde prije kraja. Prvaci iz 2005/06 ipak još nisu rekli zadnju riječ, pred njima je dvoboj sa Bostonom protiv kojeg imaju katastrofalan omjer ove sezone (0-4) ali ova momčad očito ne misli izvjesit bijelu zastavu…


Pittsburgh 4-2 Philadelphia

Philadelphia je regularnu sezonu završila porazom od NY Rangersa kod kuće. Porazom kojim je izgubila mogućnost domaćinstva više u doigravanju protiv Pittsburgha, prošlogodišnjeg finalista NHL-a i momčadi koja raste iz meča u meč. Sidney Crosby, Evgeni Malkin (Pitt) i društvo su cijelu sezonu proveli na granici mjesta za doigravanje da bi pri kraju sezone spustili ručnu kočnicu i slavili 18 puta u zadnja 24 meča regularne sezone. Prvu seriju doigravanja su započeli sa dvije domaće pobjede a nakon što su jednom pobijedili u gostima bilo je izvjesno da za Philadelphiju povratka nema. Ipak, nada se pojavila u 6. meču kada je (kod stanja 3-2 u seriji za Pitt) momčad Philadelphije povela sa 3-0. Tada su na scenu nastupili Malkin (sa 2 asista) i Crosby (2 gola) i potopili nade Flyersa pobjedom 5-3.

 
ZAPADNA KONFERENCIJA

San Jose 2-4 Anaheim
San Jose, kao osvajač ovogodišnjeg Presidents trofeja (najbolja momčad regularnog dijela sezone) je ovdje slovio za favorita. Međutim, na putu je stajao Anaheim, prvak iz sezone 2006/07 sa istom okosnicom momčadi kao i onda; Selanne, Pronger, braća Niedermayer… San Jose Sharksi su poznati kao velika momčad NHL-a koja kada uđe u doigravanje izgubi svoj identitet. U zadnjih par sezona su ipak redovito prolazili prvo kolo doigravanja međutim ove godine je Anaheim bio previše za njih.  Anaheim Ducksi su još jedna od momčadi koja je tempirala formu za doigravanje. Odmah u startu su uzeli obje pobjede u gostima kod Sharksa i bilo je izvjesno da je priči brzo kraj. U 6. meču serije Anaheim je završio seriju pobjedom 4-1 kod kuće i spreman čeka Detroit, prošlogodišnjeg osvajača Stanley Cupa; momčad koju su 2007. pobijedili u konferencijskom finalu na putu do trofeja.


Detroit 4-0 Columbus

Prošlogodišnji prvaci Detroit Red Wings ne samo da su zadržali isti kostur momčadi od prošle sezone nego su još priključili i Mariana Hossu koji im je donio 40 golova i 31 asist. Strašno su jaki na svim pozicijama i imaju 4 jake linije tako da i ove sezone jurišaju na naslov. S druge strane, momčad Columbusa je po prvi put ušla u doigravanje i to je samo po sebi predstavljalo uspjeh. 18 golova u 4 meča bilo je dovoljno za 4 pobjede i siguran prolaz Red Wingsa.


Vancouver 4-0 St. Louis

Još jedan 'sweep', još jedan lak prolaz za favorita. Vancouver, kao prvak Northwest divizije se, ipak lakše nego očekivano, obračunao sa St. Louis Blues, momčadi koja se nakon 4 godine vratila u playoff. Isto kao i kod momčadi Columbusa, sami ulazak u postsezonu predstavljao je odličan uspjeh ali ipak je to bilo sve šta su uspjeli napraviti, protiv Roberta Luonga i ekipe ipak nije bilo moguće. Luongo je zaključao svoju mrežu i sa primljenih 5 golova u 4 meča pogurao je svoju momčad prema polufinalu divizije.


Chicago 4-2 Calgary

Isto kao i Philadelphia, Calgary je svoju veliku šansu propustio na samom kraju regularne sezone. Par nepotrebnih poraza (pogotovo posljednji od Edmontona, 1-5) ih je koštao titule prvaka Northwest divizije, samim tim i domaćinstva više te, na papiru, lakšeg protivnika. Chicago je momčad koja se u doigravanju zadnji put pojavila u sezoni 2001/02. Mlade zvijezde Patrick Kane i Jonathan Toews u kombinaciji sa Martinom Havlatom i Patrickom Sharpom čine ubojitim napad ove momčadi; zajedno su postigli 114 golova Chicaga.  U ovoj su seriji poveli 2-0 te, nakon što se Calgary vratio na 2-2, završili priču sa 2 'lake' pobjede 5-1 i 4-1. Junak ove posljednje pobjede u gostima je bio vratar Khabibulin sa 44 obrane. Ipak, njegova forma varira i treba vidjeti što može protiv Vancouvera, momčadi koja ih je u njihova zadnja dva dvoboja u sezoni pobijedila sa 7-3 i 4-0.
 

 

POLUFINALA KONFERENCIJA

Boston – Carolina

Već prije sam naveo da je sva 4 dvoboja ove sezone uzeo Boston koji je ovih godina uvijek ispadao nakon prve serije doigravanja; 2000/01, 2003/04 i 2007/08 ih je izbacio Montreal dok ih je 2002/03 izbacio New Jersey. Međutim, ove sezone djeluju jači, kako fizički tako i mentalno. To je bila i dobitna formula protiv Montreala koji im fizički apsolutno nije mogao parirati i činjenica je da je Boston dvije utakmice dobio sa rezultatom 4-2 (nakon što je bilo 2-2) a zadnju je okrenuo sa 0-1 na 4-1.

Što se tiče vratara, prednost je definitivno na strani Bostonovog Tim Thomasa, koji je trenutno najbolji u ligi sa 2,1 primljenih golova po meču a obrana Bruinsa najbolja u ligi sa 2,4 primljenih g/m. Ipak, ne treba podcijenit Carolinu. Iskustvo osvajanja Stanley Cupa je neprocijenjivo i to je karika koju Boston nema a i trenutna euforija nakon onakve pobjede protiv New Jerseya im daje za pravo da mogu iznenaditi. Ipak, prednost je na strani Bostona.


Detroit – Anaheim

Dovoljno je reći da se sastaju dva posljednja prvaka. Posljednji međusobni dvoboj ovih suparnika u doigravanju je bio prije dvije godine u finalu Zapada kada je Anaheim slavio 4-2 i nakon toga otišao do naslova u susretima protiv Ottawe. Međusobni dvoboji ove sezone su na strani Detroita koji je slavio u 3 od 4 susreta; ono što se izdvaja u tim mečevima je 26 golova što je 6,5 p/m. Razlog tome leži u vratarima. Ove sezone kod Detroita, Chris Osgood nije na prošlogodišnjoj razini i to je moža i jedina slabija karika ovih Red Wingsa. Prosjek od 3,09 primljenih g/m ove sezone nije ono što se očekivalo od njega. S druge strane Jonas Hiller je preuzeo broj jedan u odnosu na Giguerea i njegov prosjek od 2,39 primljenih g/m daje Anaheimu određenu prednost u tom dijelu. S druge strane je Detroitov napad, najefikasniji napad lige 3,6 g/m uz najbolji postotak iskoristivosti igrača više (25,6%). Datsyuk, Hossa, Sammuelsson, Zetterberg…sve bolji do boljeg. U svakom slučaju prednost Detroita u napadu. Ovdje je jako teško predvidjeti konačnog pobjednika. Mala prednost jest na strani Detroita ali ipak očekujem tešku seriju, možda čak otiđe i do 7. meča a ako Osgood ne popravi svoj postotak obrana to bi definitivno mogla biti serija sa puno golova.


Pittsburgh – Washington

Ovo je dvoboj u kojem se očekuje jako mnogo neizvjesnosti. S jedne strane Sidney Crosby s druge Alexander Ovechkin. Međusobni susreti ove godine su na strani Washingtona koji je izgubio jednom i to nakon penala a slavio u ostala tri. Isto kao i u prethodnom previewu bi naglasio visok postotak golova u tim susretima; 29 golova što znači 7,25 po meču. Vratari: za Washingtonovu situaciju sa vratarima sam već pisao prije. Dakle, Varlamov je preuzeo broj 1 od Theodoea i tu situaciju iskorištava odlično. 2,37 primljenih g/m mu daje za pravo da očekuje i dalje broj 1 i u usporedbi sa Fleuryjem kod Pittsburgha trenutno jest u boljoj formi ali uzevši u obzir da mu je ovo prva sezona pitanje je da li može podnijeti taj pritisak. Mišljenja sam da su na toj poziciji situacije podjednake.  Isto tako bi rekao za napad; i s jedne i s druge strane stoje vrhunski napadači koji jednim potezom sami mogu odlučiti meč. Powerplay unit je puno bolji kod Washingtona ali je penalty kill na strani Pittsburgha. Na kraju, iskustvo jest malo više na strani Pittsburgha ali uzevši sve u obzir ovo je čisti 50-50 dvoboj.


Vancouver – Chicago

Ovaj dvoboj je već počeo i Vancouver vodi 1-0. U prvom meču su slavili 5-3, Khabibulin je primio četiri gola u 27 udaraca i to još jednom pokazuje da mu i dalje forma varira. S druge strane stoji veliki Roberto Luongo koji ima prosjek od 2,35 primljenih g/m i apsolutna prednost u tom dijelu je na strani Vancouvera. S druge strane, raznovrsnost napada Chicaga je prednost za njih. Imaju veći broj kvalitetnijih napadača i po broju golova su 4. momčad lige nakon Detroita, Bostona i Washingtona. Koliko će se kod Vancouvera s tim složiti braća Sedin, Kessler i Demitra (zajedno  99 golova) tek treba vidjeti. U prvom susretu doigravanja trojica od ove četvorice su zabili dok je gol odluke kod rezultata 3-3 dao Sami Salo 73 sekunde prije kraja. Poslije je Chicago krenuo na sve ili ništa, izvadio Khabibulina i primio još jedan. Što se tiče međusobnih dvoboja u regularnoj sezoni, situacija je izjednačena. Svak ima po dvije pobjede uz nešto bolju gol razliku Vancouvera. Malu prednost dajem Vancouveru, imaju više iskustva a Luongo daje dodatnu dimenziju i sigurnost na golu.
M.S.   ( 03.05.2009 )