Amo se malo osvrnit kratko u povijest da se podsjetimo kako je Zagreb sustavno uništava klubove koji nisu iz toga grada i kako je naš sport „profitira“ zahvaljujući toj prljavoj raboti.

Počet ću od rukometa,imali smo prije svega jedan Metković koji je i dan danas rasadnik talenata, nešto su pokušali napravit, ali su vrlo brzo bili neutralizirani, sve je bilo divno i krasno dok nisu ugrozili interese rukometnog kluba Zagreb, udrilo se po njima svim sredstvima i danas Metkovića nema nigdi. Zato se i dalje ulaže u RK Zagreb, kupljena je skoro cila reprezentacija, sve samo da se napravi rezultat u Evropi, da se pokaže di se igra najbolji rukomet na svitu. Međutim rezultata nema, ali ulagat će se i dalje, nema panike,dokle god triba.
Rezultat svega toga je da se kompletan Hrvatski rukomet sveden na jedan klub, evala momci, to je pravi posao.

Šta se za to vrime događa u košarci, trostruki prvak Evrope KK Split bačen je na kolina, nemaju skoro ni za platit račune vode i struje, igrački kadar se osipa, a veliko finale je praktički pa ispadanje u drugu ligu, Zadar koji se drznija suprostavit „velikoj“ Ciboni također je brže bolje sređen, ali zato „naši“ Cibosi nemaju nikakvih problema, pogotovo sa financijama i gledamo već duže njihovu dominaciju, koju tu i tamo na refule na kratko prikine Zadar. Rezultat svega toga je da Hrvatskih klubova nema nigdi u Evropi, pa čak da Zadar nije jednom osvojija regionalnu ligu, ni tu nas ne bi bilo. Hej,heja cibosi!!

U Splitu postoje tri vaterpolska velikana, Jadran, Pošk, Mornar,danas su to tri utopljenika kojima da zbrojiš njihove godišnje proračune ne bi dobija misečni proračun VK Mladosti, naravno zagrebačkog kluba. Međutim za razliku od košarke i rukometa ovdi su nam Dubrovčani osvjetlali obraz i nisu unatoč svoj moći Zagrebačkog kluba dozvolili njihovu dominaciju. Rezultat svega toga je vaterpolska Evropa pod nogama dubrovačkog Juga, moj duboki naklon gospari!

Evo ovih dana su velike najave da će sad počet kupovat NHL igrače za veliki proboj u Evropu Zagrebačkog hokeja, normalno da ni tu financije nisu upitne,ima se love,nema panike. Za priču o nogometu ne znam da li uopće trošiti riječi, o tome pjevaju i ptice na grani, počevši od slavnih dana „velike“ Croatie, pa sve do dana današnjeg i Mamićevog Dinama koji nam je opalija takvu pest da će nam tribat jedno vrime da dođemo sebi. E sad se nameće ključno pitanje, di smo u toj priči mi, koliko smo sami krivi za sve ovo šta nam se događa. Zadnjih miseci, u panici od Hajduka mašinerija koja je malo zakunjala ponovo se angažirala i cilo vrime plasirala u medijima kako je Hajduk pod protekcijom politike i ostalih važnih čimbenika, sada o tome normalno nema govora, sada je mašinerija angažirana kako bi nam prikazala neviđenu „histeriju“ koja se stvara oko Dinama, cila nacija piturana je u plavo i odahnila je, pri tome nikome ne pada ni napamet spomenit suđenje koje je obilježilo odlučujuće utakmice. Sada je sve cviće,oni su mirni, sritni i zadovoljni, sad nam se rugaju i naslađuju, oni su se sigurno samo malo zezali kad su spominjali protekcije, strane sudce i razno razne urote.

Kako mi reagiramo na ove psine koje nam se konstantno serviraju iz glavnoga grada? Nažalost nikako, jesmo li digli glas? Naravno da nismo, mi ćemo bit „dostojanstveni“ i dozvolit ćemo da nas i dalje gaze. Žalosna je činjenica da smo stvarno imali i još uvik imamo ljude na visokim položajima, međutim svi oni se kletu u ljubav prema Hajduku, u ljubav prema Dalmatinskoj košarci i rukometu, ali mali osobni interesi nekako se uvik nađu isprid tih njihovih ljubavi. Toliko o Hajdukovoj političkoj dominaciji. Šta je sa novinama i novinarima? Eto imamo Slobodnu Dalmaciju čiji je vlasnik naravno Zagrebačka firma čiji se rukopis itekako vidi, uz par novinarskih izuzetaka koji se usude nešto napisat, ali sigurno zbog toga dobiju po prstima. Ostali mediji uključujući i HTV su u službi svih Zagrebačkih sportskih klubova.

Mislim da je stvarno došlo vrime da tom orgijanju stanemo na kraj, Hajduk je uspješno privatiziran i ima dobre temelje da u bliskoj budućnosti konačno nešto napravimo, ali fali nam malo više dišpeta,kada se to svih ovih godina počelo gubit, fali nam malo više medijske agresivnost, fali nam možda jedan Štimac koji šta god mislili o njemu po mom mišljenju jedini ima „muda“ stat na rep Maminju i njegovoj mašineriji, na kraju krajeva možda je vrime da i ti naši ljudi na visokim položajima stvarno počnu nešto konkretno radit za interese kluba, deklarativnih ljubavnih izjava smo se već dosta naslušali.

Ljudi moji vrime je da se trgnemo iz ove agonije, oživimo košarku, oživimo rukomet, oživimo konačno Dalmaciju na svim poljima, vrime je za buđenje, dosta smo spavali, pokažimo im da smo bolji, dignimo više glave i zaustavimo ih!!