Kada uprava odlučuje....

Kao i u ostalim sportovima i u baseballu ima tradeova koji su sve samo ne logični, da ne upotrijebim neku drugu riječ. Jednostavno je nevjerovatno koje greške su 'general-manageri' radili tokom godina. Neću ići daleko u prošlost jer ih je dovoljno i u zadnjih par sezona tako da iz sadašnje perspektive možete vidjeti što sve možete učiniti ako ste general-manager baseball kluba.

2004. godine Jim Duquette je, očajnički tražeći pitching koji će Metsima pomoći u borbi za play-off, tradeao Scotta Kazmira u Tampa Bay za Victora Zambrana i Bartolomea Fortunata. Kazmir je već tada bio najveća nada New York Metsa i među 10 najvećih bacačkih nada u ligi. Ni navijačima ni novinarima u New Yorku nije bio jasan ovaj trade jer za Kazmira dobiti jednog prosječnog startera i relievera koji nije ni vrijedan spomena je jednostavno premalo, premalo za 'franchise' igrača koji bi sigurno postao. Kazmir je sada, sa 22 godine, među top-10 bacača u AL dok je Zambrano nakon prosječnih nastupa ponovo na listi ozlijeđenih i čak mu je upitan nastavak karijere. Navijači New York Metsa sada Kazmira mogu gledati dok baca za Tampu i samo je pitanje trenutka kada će osvojiti 'Cy-Young' (nagrada za najboljeg bacača lige) jer posjedovati takav talent i uz to biti lijevak u baseballu uvijek znači samo velika dostignuća. Naravno, Duquette se nakon tog tradea nije dugo zadržao u New Yorku.......

2003. godine Arizona je željela tradeati Curta Schillinga jer nisu htjeli potpisati još jedan veliki ugovor. Dobro, nitko se nije previše obazirao jer su mislili da će za njega dobiti barem jednog kvalitetnog startera i hrpu talenata, ali nije baš sve ispalo tako. Za Schillinga su iz Bostona u Arizonu došli Brandon Lyon, Casey Fossum, Jorge de La Rosa i Michael Goss. Jednostavno nevjerovatno zvuči činjenica da su za dominatnog pitchera kakav je bio Schilling, koji je sa Randyem Johnsonom činio najbolji 1-2 bacački par u ligi, dobili ispodprosječne igrače. Ne mogu se izvlačiti na to da su mislili da će od Fossuma i De La Rose ispasti kvalitetni pitcheri jer da je tako zasigurno bi još bili na rosteru. Od svih spomenutih igrača koje su dobili u tradeu samo je još Lyon u klubu i to kao prosječni reliever. Znači dobili su jednog prosječnog relievera za Schillinga... užasno glup potez uprave, u rangu onog što su Metsi napravili sa Kazmirom.

Konačno nešto dobro i od Cubsa se dočekalo. 2003. godine su iz Pittsburgha doveli Aramisa Ramireza i Kennya Loftona za Jose Hernandeza, Matta Brubacka i Bobbya Hilla. Svakome, ko i površno prati baseball, je jasno da ovdje nema nikakve logike. Cubsi su te sezone hvatali play-off i zato su bili prinuđeni pojačati lineup ali svakako nisu mogli očekivati ovakve 'darove' od Pittsburgha. Ramirez je sada među top-10 3B u NL, ofenzivno u top-3, Loftona nisu zadržali dugo ali samo dovođenje Ramireza, za prosječnog infieldera, pitching-prospecta koji nikad nije vidio Majorse i još jednog infieldera kojeg su Piratesi otpustili ubrzo nakon trade, priznat ćete nije loše, dapače, velika greška uprave Pittsburgha.

Texas se gotovo uvijek povodio činjenicom da im uz dovoljan broj 'sluggera' i dobar run-support pitching i ne treba baš previše. Zato je još čudnija odluka koju su donijeli 2002. godine da mijenjaju Travisa Hafnera i Aarona Myettea u Cleveland za Einara Diaza i Ryana Dresea. Naravno Myette tu ne igra nikakvu ulogu već Travis Hafner. Cleveland je za dva prosječna igrača, pitchera i catchera, dobio MVP kandidata koji je gotovo odmah bio spreman za postavljanje vrhunskih brojki, u Texasu to nisu smjeli predvidjeti i nije mi jasno kako su mogli. Skoro su godinu nakon toga napravili sličnu pogrešku sa Teixeirom, da jesu, bila bi to najsmješnija uprava svih vremena u baseballu.

Nakon što su napraavili odličan potez i 2002. godine iz Montreala doveli Jasona Baya za Loua Colliera Metsi su samo nekoliko mjeseci kasnije napravili još jedan užasno nelogičan potez kada su ga tradeali u San Diego za Stevea Reeda i Jasona Middlebrooka. Dok je Reed bio solidan te sezone za Metse Middlebrook nikad nije potvrdio talenat i naprosto je nevjerovatno koliko su Metsi uvijek očajnički pokušavali dovesti pitching talente a zatim su tradeali svoje najveće pitching-talente, jednostavno nevjerovatno. Jasona Bay je sada, 4 godine poslije, možda i najopasniji outfielder u NL koji će bez problema imati preko 30 home-runova i 100 RBI što su fenomenalne brojke. Ići uspoređivati jednu solidnu sezonu Stevea Reeda sa tim je u najmanju ruku smiješno.

2001. godine su Pittsburgh Piratesi tradeali Jasona Schmidta i Johna Vander Wala u San Francisco za Armanda Riosa i Ryana Vogelsonga. Rios je u ono vrijeme bio solidan outfielder koji nije mogao ući u lineup San Francisca i oni su ga očajnički željeli tradeati i dobiti solidnog startera, naravno u Jasonu Schmidtu su dobili mnogo više, dobili su top-notch pitchera koji je svake godine jedan od kandidata za Cy-Young nagradu. Rios se u Pittsburgu zadržao još jednu sezonu koja nije vrijedna spomena dok je Vogelsong još uvijek u rotaciji Pittsburgha i koristi najviše kao 'mopup-reliever'.

Bilo je tu još mnogo nelogičnih tradeova tokom godina kao što su Chone Figgins iz Colorada u Anaheim za Kimeru Barteea, Jeff Bagwell iz Bostona u Houston za Larrya Andersena, Derek Lowe i Jason Varitek iz Seattlea za Heathcliffa Slocumba,...... Jednostavno je nevjerovatno kolike gluposti su se radile tokom godina. Svakako bi sadašnjost a i prošlost MLB-a sasvim drugčije izgledala da su neki od ovih tradeova imali imalo smisla.

Slade   ( 12.06.2006 )