Nakon što je Barry Bonds preskočio Babe Rutha još je samo Hank Aaron ostao ispred njega po broju postignutih home-runova, a to je u baseballu svakako jedno od najvećih dostignuća. Velika vjerovatnost je da ce oboriti i Aarona te zasjesti na prvo mjesto svih vremena, ali da li je sve moralo biti tako? Vratimo se malo u prošlost. Bonds je karijeru poceo u Pittsburghu, važio je za igrača solidnog 'powera' i iznimne brzine što mu je omogućavalo i preko 50 ukradenih baza u jednoj sezoni. Takvi tipovi igrača nisu 'home-run' igrači jer jednostavno je nemoguće spojiti brzinu i snagu na takav nacin da igrač u sezoni ima preko 50 ukradenih baza i recimo preko 50 home-runova, jednostavno nije moguce. U prvih 7 sezona karijere, sve u Pittsburghu, u prosjeku nije imao ni 30 home-runova po sezoni, ali za takav tip igrača to je i više nego dobro, čak fenomenalno, bio je jedan od najboljih igraca lige......

Je li mu to bilo dovoljno?

1993. godine prelazi u San Franscisco Giantse, koji su tada bili jedna od najlošijih momčadi lige. Naravno dolazak takvog igraca navijače ne može ostaviti ravnodušnim i odmah je postao 'ikona' San Francisca. Brojke koje je postizao i dalje su bile fenomenalne i nikoga nije zanimao sve veći 'power' i sve veća statura, a ni brojke nisu toliko odskakale od vodećih udarača lige. Sve se promijenilo 2000. godine kada se pojavio na spring-trainingu sa 15-tak kilograma viška, 15-kilograma čiste mišićne mase. Tada su se pocela postavljati pitanja jer se vec u to vrijeme ozbiljno počelo obračunavati sa igračima koji uzimaju nedopuštena sredstva. Bonds je sve to pokušavao opravdati promjenom načina treninga u off-sezoni i drugačijim načinom prehrane, neki to nikad nisu povjerovali i bili su u pravu. Te sezone (2000) je u samo 102 utakmice postigao 34 home-runa da bi slijedeće, 2001. godine, postigao nezamislivih 73 home-runa i tada su, konačno, počela pitanja o steroidima. Mnogi igrači su prokazani i zna se da su uzimali steroide. U to doba neki od danas zabranjenih sastojaka bili su sasvim legalni, ali upravo je Bonds uvijek govorio protiv steroida i da je najvažnija koordinacija oka i ruke u postizanju home-runova. Svi se slažu u tome, ali je svakako bitna i mišićna i tjelesna masa i dokazano je da steroidi mogu pomoćii i u samoj izdržljivosti, što u 162 utakmice u sezoni nije mala stvar.

Neću sad govoriti da je Bonds uhvaćen u laži, to je opće poznato i to ne bi ni bilo toliko važno da se ne radi o takvoj veličini, jer kada su se postrožila testiranja na steroide neki veliki igračii su praktički nestali sa scene. Sammy Sosa i Rafael Palmeiro između ostalih. Ali nije se dizala tolika buka, oni su na kraju ostali veliki igraci s malim šansama da zbog spomenutih razloga ikad udu u 'Hall Of Fame', a to su svojim brojkama sigurno zaslužili. Američki profesionalni sport nikad nije priznavao varalice. Bonds je i bez uzimanja steroida bio veliki igrač, jedan od najvećih, sigurno bi imao preko 600 home-runova i fenomenalne brojke. No on je želio više od toga, želio je više od svog talenta i mogućnosti,ali rijetki uspiju u tome. Ponavljam, američki profesionalni sport varalice ne priznaje, priznaje ih samo prazna statistika i da citiram jednog američkog novinara koji je možda u dvije rečenice rekao sve o Bondsu: "Without steroids, Bonds was a damn good player. With steroids, he's a good player damned."